Naša zimska zapadna Sicilija!

Naš siječanjski put na Sicilju počeo je još u studenom kada sam pronašla dosta povoljne avio karte za nas 5 (ima nas ko Rusa pa možeš na kartama lako i bankrotirati :-/) Letjeli smo iz Trevisa u Palermo, Ryanairom. Kod nas je u to vrijeme prevladavala polarna hladnoća, a tamo nas je dočekalo (za nas) toplih 10 stupnjeva. Uzeli smo rent-a-car, jer smo planirali road trip po zapadnom dijelu Sicilije. Auto ukrcan, klinci spremni i avantura počinje. ☺

Avantura!

Naša putovanja nisu baš odmori. Tako misli moj muž. Ja mislim da jesu jer klasično odmarati možemo i doma. I to najljepše i najbolje. Putovanje se ne zove put-ovanje bezveze, to je zato da guzica vidi puta! I za Siciliju smo imali ambiciozan plan. U 7 dana proći zapadnu Siciliju. I uspjeli smo. Ali što je najbolje, uspjeli smo nešto i odmoriti. Noge su trpjele, mozak je odmarao. Jednostavno se je prebacio u slow motion mode! I tamo i ostao svih sedam dana.

Sicilija. Jug Italije. Lijep. Pun povijesti i pješčanih plaža. Malo kiše, malo sunca, povjetarca. Malo svega. Kako bi Vakula rekao - promjenljivo.

Kad netko kaže Sicilija svima nama prvo padne na pamet mafija i kultni filmovi o Kumu (da,da, posjetili smo i Corleone, jest da klinci pojma nisu imali zašto ali mi smo znali zašto - zato ;-)).
Ali o mafiji na Siciliji ni duha ni sluha (osim naše male mafije ;-)). Sicilijanci su neusiljeno ljubazni, takvi su po prirodi. U svemu će ti pomoći, jednog ružnog pogleda nismo doživjeli u tjedan dana, što je popriličan pozitivan šok nakon što dođeš iz Hrvatske gdje ti i na semaforu trube ako ne kreneš iste sekunde kad se upali zeleno ( ili po mogućnosti još i ranije).

Trapani

Ceste su jim koma, ne znam kako to izgleda ljeti, kad je poveća gužva, sada je bilo pristojno jer je promet bio dosta rijedak (imala sam osjećaj da smo jedini turisti na cijelom otoku). Sicilijanci su jako smireni vozači, ne trube, ne gnjave, nema tu ni crta, ni semafora, ima ponešto kružnih tokova, nikada ne znaš koliko traka ide u jednom smjeru ali sve se dogovori. Bez nervoze.

Život jim stane između 14 i 19 sati, na ulici nema, kako bi se reklo, ni pasa. Dućani, restorani, kafići sve zatvori svoja vrata i uvuče se u svoje kuće. Imali smo ozbiljnih problema prvi dan, jer smo u 15 sati tražili pizzeriu. Nema. Niente, sve chiuso. Onda smo se uljuljali u njihov ritam i ručak premjestili na 7 navečer. Hrana odlična. Jeli smo svašta. Od neizostavnih arancina ( kuglice od riže u kojima se nalazi nadjev (mesni, sirni, povrće), uvaljano u mrvicama i prženo), do poznatih pašta i pizza te deserata - cassata siciliana, cannoli... Sve je bilo odlično. Ajde, najmanji se je držao pizze i krumpirića ;-). Kava je njemsi!. Vino nismo konzumirali ali kažu da je odlično. Muž je degustirao Moretti pivo. U glavnom - gastronomija jim je odlična. Porcije velike. Cijene kao kod nas. Barem van sezone, možda su u sezoni više.

Engleski jim nije jača strana ali uz pomoć mahanja se možete sasvim pristojno sporazumjeti. Ulaznice su povoljne, za djecu do 18g je više ili manje sve besplatno. Smještaja ima, jedino ako idete u hladnijem periodu vam je bolje birati hotele jer su apartmani negrijani, pa smo malo muku mučili s time (a ja zimogrozna, brrrr). Sicilijanci su nam rekli da je ovo jedna najhladnijih zima, da je obično toplije.Po danu su temperature bile ugodne, dizale su se i do 18 stupnjeva, jedino što često puše ali nama, koji smo naviknuti na riječku buru to nije predstavljalo nikakav problem. Mali povjetarac.

Sicilija je poznata po keramici i to se osjeti na svakom koraku. Svugdje oko nas - pločice. Ručno oslikane. Predivne (sve bi nosila kući, da smo bili autom bi ga vjerojatno i nakrcala, ovako sam bila jako ograničena :-(!)

No, jug Italije nije baš poznat po čistoći, smeća stvarno ima svugdje. U gradovima smeće doslovce pada s neba ;-)) Pogotovo Palermo, nije baš grad u kojem se poželiš nastaniti.

Smeće

Klincima je bila zanimljiva arhitektura, kako nema snijega nema ni krovova. Umjesto krova terasa i velika bačva za toplu vodu. I sve je žuto. Plaže divne, pješčane... dječje. Meni je bilo pijeska preko glave. Ima ga svugdje. Na ljetovanje ovdje neću ma koliko to klinci željeli. Ali ako volite pijesak - Sicilija je pravo odredište za vas. Ali hlada nema...

Što smo sve posjetili? Nakon slijetanja smo se uputili prema jugu - Trapani, gdje smo se smjestili prvu noć.

Trapani su glavna ribarska luka na otoku. Grad Trapani je ujedno i najčešća polazna točka za izlete na Egadske otoke ( Favignana, Levanzo, Marettimo), koje smo mi ovoga puta propustili zbog manjka vremena (i ruku na srce, nije bila baš sezona za posjetu otocima). U šetnji gradom smo si pogledali Ligny Tower ( u njemu se nalazi Gradski muzej), Castello di Terra, crkvu Madonna di Trapani i poznatu tržnicu ribe.

Uz more se nalazi i lijepa šetnica s kojom dolazite do gore spomenutih Castella di Terra i Ligny Towera.

Drugo jutro smo se uputili prema povjesnom gradiću Erice. Nalazi se 750 metara iznad mora i legenda kaže da su ga osnovali Trojanci i da je tu živio Kiklop.

Erice

Duomo

 Do njega se može uspinjačom, koja zimi ne radi pa smo mi upotrijebili auto. Mogli smo i noge ;-).  Erice su prekrasan gradić na brdu, bogate prošlosti, lijepog vrta i slikovitih pogleda. U današnje vrijeme je poznat po ručno rađenim tepisima od šarenih krpa - frazzate.










Taj dan smo posjetili i Segestu, starodavno elamitsko mjesto gdje se nalazi dorski hram a pogled na njega je najljepši sa susjednog brdašca na kojem ćete pronaći stari amfiteatar.

Amfiteatar

Do amfiteatra se možete popeti pješice ( kao mi) ili uzmete bus vožnju ( 3e po osobi, povratna karta). Penjanje traje nekih 20-aka minuta, ljeti uzmite vodu jer hlada nema.

Segestin hram

Nakon Segeste smo postali malo gladni pa smo se uputili prema plaži San Vito lo Capo. To je ogromna plaža s bijelim prekrasnim pijeskom i kristalno plavim morem, u obliku polumjeseca. Raj za djecu. Ali nije raj za gladne putnike zimi jer  - ništa ne radi. Hvala nekom na nebu da smo u autu imali nešto hrane da smo malo pomezili.

Plaža!

Nakon igre na plaži moramo dalje. Čeka nas put do Masale gdje smo  preživjeli iduće dvije noći. Usput smo posjetili još i Nubiu gdje se nalazi Muzej solinarstva.

Dio izmedju grada Trapani i Marsale je najpoznatiji po solinama. Soline na tom području su posebne po tome da za svoje djelovanje iskorištavaju vjetar. Ako se nađete blizu svakako otiđite do muzeja, nas je baš oduševio. Saznali smo i to, da se oko Nubie nalaze jata flaminga, koji svoju rozastu boju perja duguju baš ovdašnjim solinama jer kod njih stvarno vrijedi ono - ono si što jedeš jer je njihova boja uzrokovana upravo hranom.

Naime, hrane se algama, račićima i drugim beskralježnjacima koji u sebi sadržavaju ružičasti pigment i kojih ima u izobilju na solinama. Mi smo ih na oduševljenje klinaca uspjeli pronaći.

 Specifičnost ovih solina je i to, da sol na kraju pokriju sa terracottom i onda tako stoji 10 mjeseci da se osuši. Nakon sušenja se melje uz pomoć mlinova i šalje dalje u prodaju.

V Masali smo bili smješteni kod simpatičnih Vita i Cezara. Cezare je pas, njemački ovčar, kojeg su klinci odmah prigrlili.

Vito ima i ogroman vrt koji je bio krcat naranča, mandarinama i limunima. Na Siciliji agrumi rastu svugdje, po vrtovima, po ulicama, svugdje. Na naše veselje. Vito nam je preporučio i pizzeriu u gradu Masala, pizza je bila odlična ( a kakva bi bila, u Italiji smo ;-)).

Vrt

Iduće jutro smo nakon doručka napravili plan - Cave di Cusa, Selinunte i za kraj plaža ispod Eraclee Minoe (zvući baš ono - rimskogrčki). I krenuli, Dan je bio prekrasan pa su i klinci bili prekrasni :-).

Rocce di Cusa je lokacija gdje se nalazi starodavni kamenolom iz kojeg su stari Grci eksploatirali kamen za gradnju hramova i ostalih građevina u obližnjem Selinunte-u.  PutoKlinci su to nazvali Tvornica stupova.☺

Sam kamenolom i lokacija su jako fora i može se iskoristiti i za piknik. Naokolo leže veliki kameni bubnjevi (tako su jih nazvali putoKlinci ;-)) koji još uvijek čekaju transport do 10 kilometra odaljenog Selinunte-a.

Ako smo si pogledali kamenolom onda je red da idemo i do mjesta gdje su se ti bubnjevi koristili. Mjesto se zove Selinunte (jedna ulaznica za dvije lokacije) i nalazi se oko 10 km zračne linije od kamenoloma.

Antički grad Selinunte je bio u davna vremena jedan od najvećih i najbogatijih gradova na svijetu. Danas su od njega ostale samo ruševine. U njegovo najbolje vrijeme se je tu nalazilo 5 hramova, danas je očuvan (obnovljen) samo jedan, Herin hram.I akropola, naravno. Grčki grad ne bi bio grčki bez akropole na brdu ;-). I 100.000 ljudi koji su u to vrijeme obitavali u njemu. Poprilično impozantna brojka.

 Klinci su uživali u suncu, penjanju na prastare ruševine, sakrivanju u tunelima, rupama i oko hramova.
Eraclea Minoa nije samo plaža, tu se nalaze još jedne grčke iskopanine. Ove smo preskočili, hramovi, akropole i slične grčke stvari su nam izlazile već na uši. Naš fokus je bio na ogromnoj pješčanoj plaži ispod Eraclee Minoe. Prošli smo ju uzduž i po preko, pretegli nožice i nadisali se svježeg morskog zraka.

Nakon napornog dana je vrijeme za ručak - večeru. Ovoga puta smo slušali gospodina Lonely Planeta i otišli u Trattoriu Garibaldi. Nije nas iznevjerio, Garibaldi je zakon! Tako misle i sicilijanci pa u svakom gradu postoji barem Garibaldijeva ulica, ako ne i više njih ;-). Garibaldi se je godine 1860 sa svojom vojskom iskrcao baš ovdje - u Marsali, pa su tako jedna ulazna vrata dobila ime po njem. A odmah do tih velikih vrata se smjestila i naša Trattoria.

Garibaldijeva vrata

Nakon obilne i dobre večere smo bili samo još za odlazak u krevet i slatko spavanje.

Iduće jutro smo krenuli malo polakše, treba nam malo i odmora. Tek poslijepodne smo se uputili prema Marsali, gdje smo više odmarali nego razgledavali. Dan je bio prekrasan, topao, sunčan, bez vjetra. Baš dan za plažu, što smo i iskoristili. Nauživali smo se sunca i napunili baterije za idućih par dana.

Kako po Garminu taj dan nismo dosta prohodali (,-)) smo se navečer uputili još do Manzare del Valo na kavu i sladoled.

Prošetali smo kroz Cashbah četvrt gdje pretežito žive migranti iz Tunizije pa ima dosta arapskog štiha.

Iduće jutro smo mahnuli Vitu i Cezaru te krenuli u daljnje avanture. Čekao nas je Agrigento. Usput smo se autom popeli i na gradić Caltabellotta, koji se nalazi na 949m nad morem. Kad se jednom popnete do vrha vas dočeka prekrasan panoramski pogled na 21 okolno selo. Tako kažu. Ako lažu, lažem i ja. Najbolji view point za panoramski pogled su ruševine Nomadskog dvorca. Mi se ovdje nismo baš dugo zadržali, temperature su bile znatno niže nego u dolini.

Na putu prema Agrigentu smo se zaustavili još u jednom gradiću - Sciacca. Najpoznatiji je po svom karnevalu na kojem bude poprilično gužvovito.. Slično kao naš Rijećki karneval. Mi maškara vidjeli nismo, nisu još počele.

U Agrigento smo došli taman za ručak-večeru. I spavanje.
Cijelim putem su nas pratile životinje - psi, mačke...Ni ovdje nije bilo ništa drugačije, ujutro me je probudili mačje mijaukanje. I dan je počeo. Gazda nam je donio doručak de lux, kao da nas je 10 odraslih. Kroasana, kolača, nema šta nema... Plan za danas - Valle dei Templi u Agrigentu. I Scala dei Turchi u blizini.

Dolina hramova je bogata arheološka zona u Agrigentu gdje se može preživjeti doslovni cijeli dan. Nalazi se na UNESCO popisu svjetske baštine. Baš ovdje je organizacija pronašla i inspiraciju za svoj logo, na njemu se nalazi Konkordijin hram, najbolje očuvan hram na svijetu.

Njegovom očuvanju je pripomogla i činjenica da je 597g. bio pretvoren u kršćansku crkvu te da je izgrađen na skali ispod koje se nalazi glina koja služi kao tampon zona u potresima. Današnji istraživači misle da su starogrčki inženijeri to znali i da je baš to razlog zašto je taj hram postavljen baš tamo gdje je.
Okolo hrama se nalaze brojne katakombe. PutoKlinci su ovdje opet uživali, u njihovim glavama je to bio jako dobar poligon za trčanje i penjanje!

Za taj dan nam je ostalo vremena taman za Scalo dei Turchi, koja se nalazi dosta blizu. Impresivna bijela skala iznad pješčane ( naravno) plaže. Opet vrijeme za odmor ;-). I skupljanje školjaka po praznoj plaži.

Šesti dan nam je preostalo put preko Corleonea do Palerma. Na putu smo stali još i u Argentu - tu smo si ogledati malene vulkančiće, Vulcanelli di Macalube. Vulkančići su u biti blatno polje ispod kojeg se nalazi prirodni  plin koji uz pomoć tih mini blatnih vulkana izlazi na površinu.

Klincima je sve to bilo jako zanimljivo ali oprez - prije dvije godine je na tom mjestu živo blato progutalo dvoje djece, zato je lokacija zatvorena, pa je ulaz na vlastitu odgovornost. I ponesite gumene čizme, mi smo čistili blato sat vremena. Ali je vrijedilo.

U unutrašnjosti Sicilije nas je dočekalo čak i malo malo snijega! Snijeg na Siciliji, vau!  Tu smo čak i uspijeli počistili naše (pre)blatne cipele.

Do Corleonea, kolijevke mafije, nam je trebalo oko 2 sata, tamo smo stigli aman taman za vrijeme njihove sieste.Jao. A gladni. Opet nas je spasio naš autić i hrana u njemu - čitaj sendviči rulz!
Prošetali smo se gradom, ni bu ni mu od mafije.

U gradiću postoji Muzej mafije i borbe protiv nje ali je u vrijeme našeg posjeta bio zatvoren. Malo smo se ugrijali u lokalnom kafiću, popili odličnu sicilijansku kavu, popričali s konobarom i već smo na putu prema najvećem gradu - Palermu.

 U Palermu smo bili smješteni u samom centru, apartman na 4.katu. S terasom. Koja nam baš i nije koristila jer nas je pričekao pljusak.

Uputili smo se van, da doživimo barem malo Palerma. Noćnog Palerma. Palermo je tipičan grad na jugu Italije, glasan, prljav i smrdljiv. Ali ima neki svoj čar, pogotovo navečer kada ulice okupiraju ljudi, Svugdje se jede, pije, priča,... Naužili smo se frendovske atmosfere, vidjeli glavne atrakcije (čitaj crkve he he), pojeli odličnu večeru u Ferro di Cavalo i punih trbuha slatko zaspali.Jako mi je žao što u Palermu nismo stigli pogledati Catacombe dei Cappuccini i predstavu marioneta, koje su na Siciliji zaštićene kao nematerialna kulturna baština (UNICEF). Ali uvijek postoji drugi puta pa tako i ovdje ;-).

Iduće jutro nas čeka avion i put prema domu. Svega lijepoga je jednom gotova pa je tako završio i naš put po Siciliji, Vratit ćemo se jednom u istraživanje i ostalih dijelova Sicilije!

Rijeka Una i njezinih 5 bisera

svibanj 2015

(Japodski otoci, Račić bb, BiH)

Treba nam (vam)  brzinski, instant odmor. Od svih i od svega. Ali ne predaleko. I u prirodi. Bez puno ljudi oko nas. Teško? Tko traži taj pronađe. Rijeka Una. I njezinih 5 otoka. I kučica na stablu. Popularni glamping na bosanski način. J

Kamp na 5 unskih otoka (http://www.una-aqua.com) je raj na zemlji. Malo teže ga je pronaći, pogotovo ako se oslanjate na navigaciju, puno bolje se je osloniti na uvijek gostoljubive Bosance, ali kada ga pronađete ga ne želite više nikada napustiti. Nalazi se u blizini Bihaća, na rijeci Uni i kako ime samo kaže leži na 5 otoka koji su međusobno povezani sa mostićima i uređenim puteljcima. Prvenstveno je namijenjen rafterima ali to nama nije smetalo, i nama je bilo odlično. A iskusili smo i rafting. ;-)

Na ulazu vas pričekaju ogromna vrata koja kriju taj biser na Uni.

 

Nakon ulaska vas pozdravi natpis:  You are now entering a stress free zone!  Nakon što predjete par metara skužite da natpis ne bi mogao biti bolji! Sve oko vas divlja priroda, sve zeleno, šumeče, žuboreče, mirišljavo, pjevajuće...

Pozdravio nas je ljubazni domaćin, skuhao nam je pravu bosanski kafu iz malene bakrene džezvice. Sa kockom šečera i rahatlokuma. Prava!

Klinci su bili na sedmom nebu. Raj. Nigdje nikoga (jer nije bila baš visoka sezona) samo mi i princeza Una. Ona riječna i ona prava – malena, pitoma srnica Una.

Nakon što smo se smejstili u našu kućicu na stablu uživancija je krenula. Želite trčati za loptom – možete, želite ležati u ležaljkama koje su rastegnute iznad Une – mozete.... ako ste više z klasicne lezaljke – i to ima. Stolni tenis – ima. Plivanje – može se, na  malim plažicama (mi smo to preskočili, ipak je Una bila prehadna, što smo i iskusili;-)). Vožnja u unskoj lađi? Može i to! I sve to đabe! U biti – sve je uključeno u cijenu. Nema dodatnih troškova, kako to inaće bude ;-).  Kažem vam – raj na zemlji. Domačini nude i prehranu, da o kavi ne govorim ;-) Čak su nam čuvali i našeg kućnog ljubimca dok smo mi raftingirali!

   Prvi dan smo iskoristili za ljenčarenje u novoodkrivenom biseru, cijeli dan je prošao u bresposlici. Ajde, dobro, klince su domaćini zaposlili pa su pomagali bojati lađu, čistiti obalu, vozili su se sa lađom, igrali nogomet... Uživali su!

 

Idući dan nam je domaćin zakazao rafting – kako smo imali klince smo uzeli manje „strašnu“ turu – od Bihaća nizvodno.  Popodne nas je pokupio Jeep, nemojte očekivati neku novu, modernu variantu, ipak je to Bosna. Doživljaj iz prošlosti. Klinci su se potrpali na zadnja sjedala, koja se nalaze u prtljažniku, zabava zagarantirana. Raft smo namontirali na krov i idemoooo....Avantura!  Putem smo pojeli neizostavni bosanski burek, jer za veslanje treba imati snage.

Nakon što smo se obukli u suha odijela, dobili svu potrebnu sigurnostnu opremu je avantura počela. Skiper nam je bio odličan, zabavan i pun prića. Mene je fascinirala količina ljudi uz rijeku na izletištima, sve puno (bila je nedjelja). Ljudi roštiljaju, zezaju se, igraju nogomet, iz restorana se čuje muzika, buka, smijeh...Uživaju. Toga kod nas baš i nema pa me je malo vratilo u djetinjstvo.

Sama Una je lijepa, čista i hladna.Bude hladna i ljeti a kamoli na proljeće. To so iskusili klinci, poskakali su u nju kao da je Jadransko more od 26 stupnjeva. Ali su brzo i izašli ;-).  Tada je imala oko 13 stupnjeva, brrr. Upala sam u nju pa mogu svejdoćiti, skoro mi je srce stalo!

Veslali smo nekih 10 kilometara, nema tu nekih opakih brzaca, tako da je tura odlična za dječji rafting.  Na izlazu nas je dočekao naš Jeep i šofer, vratio nas je u komadu u naš raj.

Večer smo rezervirali za šetnju Bihaćem, koji nam se nije baš dojmio. Treba malo poraditi na – svemu. Ima potenciala, Una mu daje poseban sjaj ali opet. Sve ostalo nije baš za obiteljski turizam.

U restoranu Čardak na Uni novo iznenađenje, na vanjsku  terasu nismo smijeli sjesti jer smo sa sobom imali psa (mini mopsa koji je naviknut na restorene itd). Ajde, dobro, to bi i preživjeli, pravila su pravila, šta ćeš, da nisu oko nas, dok smo jeli kružili psi lutalice i nitko nije uopće reagirao.  Da ne govorim o prljavom stolu, užas živi. Ja stvarno nisam gadljiva ali nakon što je konobar prošao krpom preko stol je taj bio prljaviji i smrdljiviji nego prije čišćenja. Ostalo je gadan miris, da su i klinci pitali: Mama, što to tako smrdi?  U mojoj Sport Billy torbi su uvijek dezinfekcijske maramice  pa smo ih ovoga puta i  upotrijebili (a to radimo skoro pa nikada).  Uz naputak dijeci – naručite nešto jako pečeno! Hrana je bila ok (probavnih smetnji nismo imali) ali kod računa smo opet zapeli. Učinio nam se previsok i kada smo konobara tražili da nam donese račun se je počeo izmotavati da ga je već bacio. Na naše inzistiranje nam je donio račun koji nije bio naš, ali su iznosi na njemu bilo identični. U stilu – ako nam več treba evo nam taj, onaj naš je negdje u smeću. Ali taj je isti. E, Bosno moja, daleko si ti od Europe. Drugi put moramo pametnije birati restorane.

Šetnju Bihaćem i restoran  Čardak na Uni ne preporučujem nikako. Može šetnja ali restoran izbjegnite u velikom luku. Ima dovoljno drugih.

Da sam iskrena, jedva sam čekala povratak u naš mali raj. Noći na otoku smo preživljali sami, domaćini žive u Bihaću, a drugih gostiju nije bilo.  Možete zamisliti koja tišina je to. Za nas, nenavikle skoro pa smrtna. Popeli smo se u našu drvenu kučicu i zaspali ko bebe.

Drugo jutro su se klincii rano probudili da ulove vidre. Vidre sa bebama. Sve što smo vidjeli su bilo zmije na sunčanju ispod naše kučice. Brrr...Ali i to je priroda! Životinja stvarno ne fali! Vidre, Zmije, srne, patke,...

Dani na Uni su nam brzo prolazili, napuhali smo i SUP pa smo veslali po toj ledenoj rijeci – uživancija sve dok ne upadneš u nju!

Jedan dan smo iskoristili za razgledavanje ostalih Unskih ljepota, svakako preporučujem Štrbački buk, skriveni dragulj Une. Štrbački buk je vodopad impresivne ljepote, visine 23,5m. i najviši je slap na Uni. Mi smo do njega putovali težim putem, razrovanim makedamom, muž se ozbiljno zabrinuo za auto, čak smo se malo i posvađali putem (ooppsss). Ali zato nismo platili upad, to smo skužili tek na odlasku jer smo odlazili putem kojim „normalni“ ljudi dolaze.  Nas je prevario jedan smjerokaz, tako da bolje slušati domaćine nego gledati smjerokaze! Na slapu nas je iznenadila množica turista iz muslimaskih zemalja, klinci nisu baš naviknuti na žene u  burkama pa su bili malo paf. I maleni tuš u wc-ju jim je bio upitnik pa smo to iskoristili za širenje kulturnih i vjerskih vidika.

Druga znamenitost, koja je dosta blizu se zove Mihačev buk i nalazi se u mjestu Martin Brod, do njega je malo lakše stići pa ako niste baš avanturistički nastrojeni možete posjetiti samo taj ;-).

Na kraju, kad smo odlazili, bili smo malo tužni, obećali smo si da ćemo se vratiti..

Kamp 5 unskih otoka i njihovu glamping kućicu svakako morate posjetiti. Ako ne odmah onda jednom u budućnosti. Ako više volite šatore možete i sa šatorom, jedino auto se parkira vani i stvari se nose do mjesta gdje stoje šatori. Sanitarije su odlične i čiste. Obiteljska atmosfera zagarantirana.

Jedini minus su komarci, jer ipak – to je  rijeka. I gdje je puno vode tamo su i oni. Domaćini jih zaprašuju i mi smo tamo bili u vrijeme kada jih još nema puno pa ako se uputite u taj raj bi svakako preporučila proljeće.

Ps: Ovim putem se zahvaljujem našem ljubaznom domaćinu Arminu, koji nam je čuvao našu Vavu, velikog plišanoh pingvina kojeg je naš malac zaboravio u kućici. Isto tako hvala susjedu Antoniu koji nam je tog pingina dostavio u Rijeku.

https://www.google.ba/maps/place/Japodski+Otoci/@44.74594,15.936527,15z/data=!4m2!3m1!1s0x0:0xe0c44d7fa9b8827a?sa=X&ved=0ahUKEwjvgZPTp-fQAhVFlSwKHUWcAkQQ_BIIcDAO