ponedjeljak, 29. kolovoza 2016.

Troje djece, dvije Mame, jedan šator. I Kamp Menina.

Imam prijateljicu. Koja ima dvoje djece. I živi daleko. U našem rodnom kraju. Pa se rijetko viđamo. I tako se, nas dvije, ovo ljeto odlučile na avanturu. Idemo s klincima na kampiranje. Same s njima. Olakotna okolnost je bila (barem za mene) da je od mojih klinaca avanturi prisustvovala samo jedna trećina (čitaj jedan PutoKlinac) jer je ostatak ekipe bio na dvotjednom Taboru slovenskog jezika u Tolminu.
Panoramski pogled iz šatora

Prvo nam je pao na pamet Čatež. Ali smo odustale jer tamo smo već bili. Milion puta. Željele smo nešto novo, nešto posebno i palo mi je na pamet  da u zadnje vrijeme svi hvale Kamp Menina u Gornjoj Savinjskoj dolini (Slovenija) i da bi možda mogle isprobati taj kamp. Zvala, rezervirala i pripreme su započele. No, ja. Mi uvijek pakiramo u zadnji čas - loše, loše, ZNAM. Ali to tako funkcionira kod nas i začudo rijetko kada nešto zaboravimo. A i ako zaboravimo, nema problema. Preživimo bez.
Vodeni trampolin
Kamp Menina nalazi se oko  800 m od regionalne ceste Mozirje - Ljubno (selo Varpolje) blizu gradića Rečica ob Savinji,na lijevom brijegu rijeke Savinje. Otvoren je ljeti i zimi, pa je zanimljiv i za skijaše jer se u blizini nalazi skijalište Golte. Nalazi se u prirodi, okružen je visokim drvećima tako da sjene preko ljeta ima i previše.



 U kampu se nalazi lijepo uređeno jezero, sanitarije su čiste i prilagođene malim gostima, u njemu postoji ogromno i prekrasno dječje igralište, jedina mana je da je kamp preko ljeta dosta pun pa svakako preporučujem rezervaciju unaprijed. Parcele su velike, tako da unatoč prenapućenosti nećete imati osjećaj da vam susjedi gledaju u tanjur ;-).

Kupanje u rijeci Savinji


Dogovorile smo se rano ujutro, na jutarnjoj kavi. U Mozirju smo se našle oko 8 sati, klinci su se malo poigrali, nas dvije razmijenile zadnje tračeve iz mog rodnog kraja i pravac kamp. Iz kojeg nismo izlazili TRI dana! Doslovce.

Rezidencija


U kampu nas je dočekala GUŽVA. Imale smo osjećaj da smo došli u srce Nizozemske jer su u kampu u tom periodu Nizozemci glavni gosti. Sezona je bila baš na na vrhuncu, tako da bi bez rezervacije ostale i bez parcele za naš šator. U kampu možete iznajmiti i mobilne ili drvene kućice pa tko voli malo više komfora neka se posluži te mogućnosti. Te kučice su super rješenje i za hladniji dio godine.

Ovoga puta je naš izbor bio šator. Koji smo posudile. I to onaj fancy One second od Quechue. Hm, postavili ga jesmo u one second ali pospremili.....No, ja, to je druga priča i ne znam dali je baš za javnost ;-). U glavnom, gosti oko nas su imali dodatnu animaciju.

Imate vozačku?

Nakon pronalaska parcele smo uz pomoć djece smjestile naš fancy posuđeni šator, postavile improviziranu kuhinju i zabava je počela. A te u kampu Menina stvarno ne fali. Sve na jednom mjestu - adrenalinski park, zip line, plivanje u mini jezercu, đipanje po napuhancima, kupanje u rijeci Savinji, animacijski timovi za djecu i odrasle, parkići, bicikliranje, vožnja avtića na pedala (go kart),umjetna stijena za penjanje, mini golf, rafting, planinarenje...Nema da nema. Sve na jednom mjestu. Sada vam je jasnije zašto nismo izlazili iz kampa tri dana!


Priča prije spavanja.


Naši su prvo skoknuli u vodu i na napuhance, a nas dvije smo si priuštile kavu i zasjele ležaljke uz jezero. Milina!

Turska!


Kad ti je lijepo onda dan brzo prođe. Tako je i nama. Prvi dan je proletio. Došlo je vrijeme večere i naravno da smo se uvalile jer smo klincima za večeru obećale palačinke. Izviđačke palačinke, pečene na logorskoj vatri! Uh...No, na kraju smo ih pekli na plinu ali je zato dan nakon pala logorska vatra za hrenovke ;-).





Jedan veliki plus kampa je, da se može navečer naložiti vatrica ispred šatora. Ništa više ne treba za lijep i romantičan ugođaj. Kako se ponoći dosta ohladi paše malo topline.



Nismo  radile nekih velikih planova gdje, što i kako, kada dođemo u kamp išle smo više na go with the flow variantu i ispalo je odlično. Godišnji odmor koji provedete u takvom kampu je stvarno odmor. Djeca imaju zabave preko glave, pa smo i nas dvije imele vremena za sebe. Doduše, moram priznati da je meni osobno bilo 3 dana taman za odmor, da sam trebala ostati još koji bi mi prifalilo malo akcije ali mi smo tako ili onako otišli kući pa je ispalo aman - taman.


 
Ali ako (nakon tri dana) ipak odlučite da bi malo malo izašli van tog komforta imate kamo. U blizini se blizini nalaze:

Logarska dolina u kojoj se ima što šta za razgledati, recimo šetnja do slapa Rinke i ako želite i dalje do Okrešlja, Robanov kot, Solčavska panoramska cesta,...,;
možete se popeti gondolom na Golte;

odbiciklirati do parka cvijeća Mozirski gaj u Mozirju ;

možete si organizirati dnevni izlet u Velenje i jako zanimljiv Muzej rudarstva (ako se odlučite za posjetu nemojte propustiti  Velenjsko jezero i njihovu plažu te odlične parkiće za klince);

ili se samo popeti na koje od susjednih brda i planina. 

Izbora stvarno ima, za svih, voljeli aktivan ili neaktivan odmor. Dobrodošli svi!

Meditacija.

Ako volite biciklirati slobodno uzmite bicikle na put, tamo staza za njih ne fali. Ako volite planinarenje ponesite gojzerice. I staza po okolnim planinama ne fali. Na njih možete otići sami ili organizirano sa animatorom iz kampa. Ako ste više za avanturizam onda je rafting pravi izbor za vas. Savinja je dosta mirna rijeka pa je rafting po njoj moguć i za djecu od 6 godina nadalje. Zimi skijanje i sanjkanje.




Kamp nema bez veze slogan PROBABLY THE BEST HOLIDAY AND SPORT PARK IN THE WORLD, nama je bilo super i svakako se vračamo u punom obliku!
Na tri dana jer svakog gosta tri dana dosta ;-)



Mi smo u kampu bili u početku kolovoza i noći su bile dosta hladne pa imajte to na umu ako se odlučite za posjetu. Isto tako, u kampu nema dućana (ima jedan 10 min pješice ali ima malo zeznuto radno vrijeme) pa se založite s hranom i pićem u obližnjim većim trgovačkim centrima. Voda u kampu je pitka, tako da s time nemate problema. U kampu se nalazi i restoran s pizzerijom tako da ne treba kuhati ni ručak ;-)).




četvrtak, 18. kolovoza 2016.

Viševica

Viševica je 1428m visoki vrh u Gorskom Kotaru. Mi smo naš upon na Viševicu, skroz neplanirano (čitaj - malo smo se izgubili) povezali sa vrhom Strilež koji je u susjedstvu, a neki taj uspon povežu i sa Burnim Bitorajem. Nama je Bitoraj ostao za neku drugu priliku. A možete i direkt na Viševicu. Po želji ;-).

Putokazi
Krenuli smo od Vagabundine Kolibe podno Viševice. Do nje stižete autocestom Rijeka- Zagreb, izlaz Vrata pa onda dalje za Fužine i Lić. Produžite još malo prema Bribiru i eto vas u Ravnome, gdje se nalazi Vagabundina koliba. Od tu pa nadalje ste prepušteni sami sebi i svojim nogicama ;-).

Glupiranje by dečki

Pogled- Strilež

Moram priznati da je put bio podosta zapušten i samo jako dobrim (i novim) markacijama i mojim osnovama planinarstva se možemo zahvaliti da se nismo izgubili. (Priznajem, jednom se i jesmo.) Kasnije nam je vlasnik Vagabundine kolibe objasnio da su te markacije njegovih ruka djelo. Hvala mu na tome :-).




Put je pomalo dosadan (za djecu) jer se hoda po šumi pa nema vidika. Mi smo skupljali grane, pa igrali tko će prije do idućeg kamena, pa tražili medveđe otiske...Pa malo odmarali, pojeli kruh i paštetu (nije nam se dalo raditi sendviče pa smo uzeli štrucu kruha i paštete) i onda opet u krug. Nekako smo stigli na vrh Strilež-a. Moji se uvijek vesele pečatima na vrhu, u biti, to je jedan od razloga zašto vole planinarenje, kad tamo hladan tuš - pečata nema. Uništen. Pa ti njima objasni. Razočarenja na licima se je vidjelo s aviona. Malo smo posjedili, odmorili našeg praščića (pas mops) pojeli ostatak kruha i paštete te krenuli dalje putem novog pečata na Viševici.


Strilež. Bez pečata!
 Opet red hodanja, red medvjeda, risova i vukova, pa red trčanja, red penjanja, uh, gdje je taj vrh? Sve skupa nam je do vrha trebalo oko 3 sata laganog hoda. Može se i brže ako se odabere put bez penjanja na Strilež. Putem smo jeli prave šumske maline i čeličili naše zdravlje po livadama kopriva jer, kako kažu PutoKlinci: "Naš dedo (djed) uvijek govori da su koprive zdrave!"
Zaključili smo da ćemo od sada pa nadalje biti jako zdravi s obzirom na količinu opekotina koje smo dobili od kopriva.
Koprive. Auč



Kako se tek na vrhu otvore predivni vidici u svim smjerovima, smo jedva dočekali taj vrh i otvoreno obzorje. Vrh je obilježen sa dvije metalne šipke zabijene u kamen, malo neobično i djec zanimljivo. A najbitnije je da su našli  PEČAT! I ja sam malo odahnula kad sam ga snimila, jer kakvi bi mi to planinari bili bez pečata. Pogledi s vrha su stvarno prekrasni, posebno nam se dojmio onaj prema priobalju i otocima. Ni ostali nisu za odbacit, još nam je i dan bio prekrasan!

Vrh Viševica



Za natrag smo odabrali kraći put, par koraka i već smo bili kod Vagabundine kolibe ( ha, ha, sanja svinja kukuruz, trebalo nam je dosta i jako je strmo).

Kod povratka nismo propustili odličnu gastronomsku ponudu u Kolibi, malo smo popričali s vlasnikom, dao nam je par dobrih idejica za iduće "šetnje" i već smo na putu prema kući. Ako ipak preferirate pizze, u Vratima se nalazi odlična Pizzeria Furman pa možete gladne želudce utješiti i kod njih.





Još par ideja za izlete u blizini:
- Fužine i šetnica oko jezera Bajer
- Špilja Vrelo
- Indijansko Winetou selo (za detaljne upute se javite u TZ Fužine, rado će vam pomoći)
- Ličko polje, nasadi gorske lavande

Maline. Njemsi.


Kako djeci "olakšati" planinarenje i napraviti im ga zanimljivijim pročitajte ovdje. I sretno ;-)!